Procesija "Za Križem" u Velikom Tjednu XVII. stoljeće

Kršćanska je duhovnost tijekom čitave svoje povijesti - uz liturgiju - poznavala oblik bogoštovlja koji zovemo pučka pobožnost, koji je u središnjem dijelu otoka do danas izvorno sačuvan. Pasionska baština na cijelom otoku, posebno u njegovom srednjem dijelu, najslikovitije se očituje u procesiji "Za Križem", nabožnim pjesmama (Gospin plač) i molitvama. Pobožnost je već stoljećima duboko utkana u dušu otočkog čovjeka. U početku kler nema posebne uloge, pučki pjevači biraju se ad hoc, pjeva se prastari pučko-koralni pasio. Procesija ima izraziti pučko-bratovštinski značaj koji je i danas vidljiv. Prvi zapis o procesiji "Za Križem" nalazimo u vizitaciji biskupa Milania iz 1658. godine. On bilježi da je procesija započela znatno ranije i odvijala se na Veliki Petak ujutro ili iza ponoći. Danas procesija "Za Križem" počinje u 22 sata na Veliki Četvrtak, traje 8 sati, duga je oko 22 km i obuhvaća šest župa: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. Na čelu procesije križonoša, bos ili u čarapama, nosi križ pokriven prozirnim crnim velom. Križonoša ima svoje pomoćnike, pratioce, pjevače i odgovarače koji pjevaju Gospin plač, nosače "torceva" (velike svijeće) i batištradu (predvodnika procesije). Svi su obučeni u tunike bratovštine bijele boje. Službenom osoblju procesije pridružuje se mnoštvo vjernika s cijelog otoka i gostiju koji se nalaze na otoku, svi noseći svijeće i krunice. Ostali mještani i mnogi gosti dočekuju procesiju iz drugih mjesta i s njima u crkvi slušaju pjevače i odgovarače i sudjeluju u molitvama. R. Kupareo (1914. – 1994.), dominikanac iz Vrboske koji je dugo godina djelovao u Čileu, u svojem romanu "Baraban" (1943.) daje ovaj sjajan opis procesije: "Prolaze križevi u vedroj travanjskoj noći. Prolaze već stotinama godina kao simbol neprekidne predaje i vjere. Prolaze istim putevima, istim obroncima. Vjekovi im nisu umanjili čara ni dubokog značenja." Procesija "Za križen" kao nematerijalna kulturna baština pod zaštitom je UNESCO-a.